Nakon skoro dvije godine pregovora, Europski parlament je službeno odobrio EU mehanizam regulacije ugljika (CBAM) nakon glasanja. To znači da će se prvi porez na uvodni uvoz u svijetu provesti, a račun za CBAM stupit će na snagu 2026. godine.
Kina će se suočiti s novim krugom zaštite od trgovine
Pod utjecajem globalne financijske krize pojavio se novi krug zaštite trgovine, a Kina, kao najveći svjetski izvoznik, duboko je pogođen.
Ako su evropske i američke zemlje posudile klima i ekološke probleme i nametne "carbon tarife", Kina će se suočiti sa novim krugom zaštite trgovine. Zbog nedostatka jedinstvenog standarda emisije ugljika, nakon što su zemlje poput Evrope i Amerike nametaju "carbon tarife" i implementiraju standarde ugljika koji su u svojim državnim interesima, u skladu sa vlastitim standardima, koji će neizbježno pokrenuti trgovinski rat.
Kineski izvozni proizvodi visokog energije postat će predmet "karbonskih tarifa"
Trenutno su zemlje koje su predložile nametnuto "ugljikove tarife" uglavnom su razvijene zemlje poput Evrope i Amerike, a kineski izvoz u Evropu i Ameriku nisu samo velike količine, već se koncentrira u visokoenergetskih proizvoda.
U 2008. godini, kineski izvoz u Sjedinjene Države i Europska unija bili su uglavnom mehanički i električni proizvodi, namještaj, igračke, tekstil, sa ukupnim izvozom od 225,45 milijardi dolara, odnosno 66,8% ukupnog izvoza Kine u Sjedinjene Države i Europsku uniju.
Ovi izvozni proizvodi su uglavnom visoki energijski konzumirani, visoki sadržaj ugljika i niske proizvode na dodane vrijednosti, koji se lako mogu podlijegati "cabonskim tarifama". Prema istraživačkom izveštaju Svjetske banke, ako se "cabon tarifa" u potpunosti provede, kineska proizvodnja može se suočiti sa prosječnom tarifom od 26% na međunarodnom tržištu, što je dovelo do povećanih troškova za izvozno-orijentirane poduzeća i mogući 21% pad zapremine izvoza.
Da li tarife ugljika imaju utjecaj na tekstilnu industriju?
Carbon tarife pokrivaju uvoz čelika, aluminija, cementa, gnojiva, električne energije i vodonika, a njihov utjecaj na različite industrije ne mogu se generalizirati. Tekstilna industrija ne utječe direktno ugljičnim tarifama.
Dakle, hoće li se tarife ugljika proširiti na tekstil u budućnosti?
To bi trebalo posmatrati iz perspektive politike tarifa ugljika. Razlog implementacije tarifa ugljenika u Europskoj uniji je sprečavanje "curenja ugljika" - pozivajući se na kompanije EU prenoseći proizvodnju u zemlje sa relativno labavim mjerama smanjenja emisija (tj. Industrijsko premještanje) u skladu s visokim troškovima ugljika unutar EU. Tako u principu, tarife ugljika fokusiraju se samo na industrije s rizikom od "curenja ugljika", naime one koje su "energetski intenzivne i trgovinske izložene".
Što se tiče poslovanja u riziku od "curenja ugljika", Europska komisija ima službenu listu koja trenutno uključuje 63 ekonomske aktivnosti ili proizvode u vezi sa tekstilom i njihovim proizvodima, isključujući odjeću "," Proizvodnja vlaknastih vlakana "i" završna obrada tekstila ".
Sveukupno, u odnosu na industrije poput čelika, cementa, keramike i rafiniranja ulja, tekstil nije industrija visoke emisije. Čak i ako se opseg tarifa ugljika širi u budućnosti, on će utjecati samo na vlakna i tkanine, a vrlo je vjerovatno rangiran za industrije, kao što su rafiniranje ulja, keramike i izrade papira.
Barem u prvih nekoliko godina prije primjene karbonskih tarifa, tekstilna industrija neće biti direktno pogođena. Međutim, to ne znači da se tekstilni izvoz neće naići na zelene barijere iz Europske unije. Različite mjere koje su razvijala EU pod svojom "akcionim planom kružne ekonomije", posebno "održiva i kružna tekstilna strategija", treba posvetiti pažnju tekstilne industrije. To ukazuje da u budućnosti tekstil unose u tržište EU mora preći "zeleni prag".
Pošta: May-16-2023